D-Dimer i Trombofilija

Tromboza je patološki proces koji se odvija u krvnom sudu čiji kontinuitet nije oštećen, pri čemu dolazi do intravaskularnog zgrušavanja krvi u odsustvu krvarenja i djelimične ili potpune opstrukcije krvnih sudova. Tromb je polučvrsta masa formirana od komponenata krvi, koja se može formirati u venskoj ili arterijskoj cirkulaciji, na osnovu čega se razlikuju dvije osnovne grupe bolesti: venski tromboembolizam i arterijska okluzivna bolest sa aterosklerozom.

U sporoj venskoj cirkulaciji prekomjerna aktivacija koagulacionog sistema dovodi do stvaranja tzv. crvenih tromba, koji su bogati fibrinom i eritrocitima, sa relativno malo trombocita. U arterijskoj cirkulaciji se stvaraju tzv. bijeli trombi koji su bogati trombocitima, a siromašni fibrinom i eritrocitima.

Trombofilija u najširem smislu obuhvata sva nasljedna i stečena klinička stanja povišene sklonosti ka nastanku tromboze. Najčešći nasljedni faktori predispozicije za stvaranje krvnih ugrušaka kod urođenih trombofilija su genetičke promjene, mutacije faktora koagulacije. Opisan je veći broj mutacija koje povećavaju rizik za nastanak tromboza, a najučestalija mutacija se odnosi na faktor V (Leiden) koja je prisutna kod 5-7% pripadnika bijele rase. Ostale nasljedne trombofilije uključuju nedostatak antitrombina, proteina C, proteina S. Sa druge strane, najčešći uzroci stečene trombofilije su antifosfolipidni sindrom (AFS), sistemski eritemski lupus (SLE), hiperhomocisteinemija, hiperlipidemija, maligne i mijeloproliferativne bolesti.

Za razliku od arterijske tromboze koja nastaje kao rezultat dugotrajnog i progresivnog aterosklerotskog procesa, razvoj venskog tromba je relativno iznenadan. Pošto proteolitički enzim plazmin unutar tromba lizira fibrinske niti, heterogena smjesa “ukrštenih” fibrin degradacionih proizvoda (cross-linked fibrin degradation products, CL-FbDP) se oslobađa u krvotok. Veliki broj CL-FbDP je istraživan, a najmanji plazmin rezistentan molekul među njima je nazvan D-dimer. Danas je D-dimer postao test izbora u hitnoj dijagnostici pacijenata sa sumnjom na TDV i PE. Pri tumačenju dobijenih rezultata, mora se imati na umu da je D-dimer marker hiperkoagulabilnosti, ali nije specifičan za trombozu. Povećane vrijednosti D-dimera očekivane su u svim zapaljenskim (inflamatornim) procesima sa ekstravaskularnim depozitima fibrina. Njegov nivo se fiziološki povećava tokom starenja i trudnoće.

Referentne vrijednosti

Muškarci i žene: < 550 μg/L

Povišeno
Povišene vrijednosti D-dimera mogu se naći u trombotskim bolestima, zatim u tumorskoj progresiji ili metastazama, ali također i u fiziološkim stanjima kao što je trudnoća, teški fizički napor, uzimanje oralnih kontraceptiva ili starija životna dob.

Sniženo
Kod arterijskih tromboza, gdje je količina D-dimera jedva mjerljiva.